Šarenilo se vratilo na plac
Štandovi se preko noći zacrvene i zazelene. Svibanj je mjesec u kojem hrana ponovno postane razlog da napustite shopping centar i prošećete do placa.
Zima je bila obojana u zemljane note, puna korjenastog povrća i kiselog zelja. A onda se, gotovo preko noći, sve promijenilo. Štandovi se zacrvene i zazelene kao da je netko upalio svjetlo koje je cijelu zimu bilo ugašeno.
Dobrodošli u svibanj, mjesec u kojem hrana ponovno postane razlog da napustite shopping centar i prošećete se do kvartovskog placa.
U svibnju jagode stižu prve. I ne, ne mislimo na one tvrde bljedunjave kuglice koje pola Europe prevale u kamionu hladnjači. Mislimo na domaće, sitnije, koje se zgnječe ako ih predugo držiš u ruci te mirišu toliko da ih osjetite čak i kad ih kumica skriva ispod pulta, za nekog svog.
Za jagodama dolaze trešnje. I tu počinje stara svađa, vrijede li tu cijenu? Ne vrijede. Prvi škarnicl koštat će vas kao da ste kupili biftek, a napunit ćete ga skromno, jer još nije prava sezona i to svi znamo. Isto kao što znamo da se okus prvih trešanja ne zaboravlja, a to je jedini argument koji vam u tom trenutku išta znači.
Zelenilo kao kontrast crvenilu
U svibnju ima šparoga, mladog graška kojeg možete gricnuti i sirovog dok čekate red, te boba, ako ste sretni da ste ga ulovili na tržnici. Mladi luk je od Uskrsa tu, kao i rotkvice, te one šarene salate koje su pune života, ali i mekane, nježne kao kontrast zimskim tvrdim salatama. Mladi krumpir dolazi sa svih strana svijeta, od Cipra i Egipta, ali čeka se međimurski i lički koji se samo opere i začini pa ide u pećnicu.
Lako je reći da je svibanjski plac lijep jer jest. Teže je za objasniti je zašto uopće idemo na plac, kad na pet minuta imamo dućan otvoren cijeli dan s namirnicama jednake kvalitete cijele godine.
Treba vam baš zato jer na placu to ne vrijedi. Jagode su najbolje u svibnju i ne postoji drugi mjesec ili godišnje doba u kojem ćete ih jesti “jednako dobre” jer nećete. Odlaskom na plac pristajete na to da ih za dva mjeseca više neće biti. Pristajete na to da hrana ima početak i kraj, čak iako se namjerite kod “prekupaca” koji jednako tako drže do sezonalnosti i prodaju samo ono što ide.
Vrećica teža nego inače
Subotom u svibnju platnena vrećica izađe s placa teža nego cijelu zimu. Jagode na vrhu, da se ne zgnječe pod krumpirom. Šparoge umotane u papir. Negdje sa strane pušlek cvijeća, jer za nedostatak šarenila kad dođete doma, nema isprike.
Uz ceker s placa, sjednete se na kavu i preokrenete sve teme na svibanjskom suncu. Rastegnete tu kavu maksimalno, jer je lijepo, toplo i nije zima. Vremena ima, a prvo svibanjsko sunce grije kao nijedno drugo.
Uživajte u Dolcu, uživajte na Špici, uživajte u svom kvartovskom placu.
Svibanj ne traje vječno.
