Postoji tvrdnja koja se u Zagrebu ponavlja kao činjenica, da je kontinentalno bijelo vino kiseliš. Graševina je prema tom shvaćanju sinonim za vino upitne kvalitete iz plastičnih demižona, a kraljevina nešto još gore, kiseliš dobar jedino da se razblaži mineralnom i popije kao gemišt. Pa kad dođe vrućina i poželimo nešto hladno u čaši, posegnemo za nečim s obale ili, najčešće, za bilo čime uvezenim što je bilo na akciji.
Problem je što u kolovozu na 33 stupnja tražimo točno ono što smo tim vinima godinama zamjerali. Nizak alkohol, da nas ne prehiti nakon druge čaše, te laganu kiselinu za osvježenje.
Zelinska kraljevina je sorta koju su otpisali, a mogla bi predvoditi trendove
Kontinentalno bijelo vino dugo se smatralo najgorim kiselišem jer je jeftina graševina za par kuna po litri u tome odigrala glavnu ulogu. Preplavila je police i u glavama ljudi izjednačila cijelu kategoriju s vodenastim, kiselim vinom koje se može popiti samo ako se razblaži velikom količinom mineralne.
Kraljevina, izrazito kvalitetna autohtona sorta prigorskih brežuljaka oko Zeline, nastradala je zajedno s njom, premda s tim litrenim vinom nema veze. Pa smo svi, kad smo htjeli nešto sigurno dobro, krenuli po istarsku malvaziju ili žlahtinu, vina koja su odavno postala sinonim kvalitete.
A onda se ukus i trend promijenio. U modi su vina s manje alkohola, svježija s naglašenim kiselinama upravo ono što kraljevina oduvijek jest. Lagana, s niskim alkoholom i kiselinom višom nego kod većine bijelih sorti. Ono što je nekad značilo da vino nije “ozbiljno” danas je točan opis onoga što se naručuje po ljetnim vinskim kartama.
Nova generacija vinara u zelinskom kraju već se neko vrijeme bave proizvodnjom autohtonih sorti, a Vina Kos i Kos-Jurišić iz Nespeša, rade monosortnu kraljevinu koja s gemištom nema veze, svježe vino cvjetnog i citrusnog karaktera koje traži samo da bude dobro ohlađeno, na 10ak stupnjeva.
Puhelek Purek, obitelj koja se vinom bavi više od stoljeća, radi kraljevinu kao i pjenušac od nje. Pjenušac je izrazito zanimljiv, citrusan, te odlično paše sada u sezoni roštilja.
U Zelini vole ispričati da je kraljevinu, zahvaljujući prijateljstvu s groficom Marijom Erdödy koja je imala posjed u tom kraju, navodno pio i Beethoven. Priča je gotovo sigurno uljepšana i uzmite je kao legendu, ali nosi ime ilustrira da se radi o kraljevskom vinu.
Plešivička vina krasi svježina
Druga lokacija u blizini Zagreba gdje se proizvode vrhunska vina je Plešivica, odnosno obronci Žumberačke gore prema Jastrebarskom. Vinogradi su na južnim padinama, ali zbog visine i vjetrovatemperature ljeti rijetko probiju 30 stupnjeva. Rezultat su svježa, mineralna vina, često usporediva s onima iz znatno hladnijih europskih regija.
Rrizling s Plešivice ima onu napetu kiselinu i citrusni ton dok su sauvignon i zeleni silvanac lagani i aromatični. Ne zaboravite ni rosé jer plešivica u Hrvatskoj daje jedan od najboljih crnih pinota, a dio te berbe završava kao ružičasto vino, svilenkasto i voćno, bez slatkoće koja kvari jeftinije roséove.
Mjehurići? Neki od najboljih pjenušaca nastaju u okolici Zagreba
Kad tražimo mjehuriće, refleksno posegnemo za talijanskim proseccom jer je “siguran izbor”. A ovdje vrijedi stati i objasniti u čemu je razlika, jer prosecco i pjenušac nisu ista stvar.
Prosecco se radi takozvanom Charmat metodom. Druga fermentacija, ona koja stvara mjehuriće, odvija se u velikom čeličnom tanku pod tlakom tako da je brza, jeftina i masovna. Rezultat je jednostavno, voćno, razigrano piće koje se pije mlado i nema kompleksnijih okusa. Klasična metoda, ista koju koriste u Champagneu, radi se s drugom fermentacijom u samoj boci, a vino potom mjesecima ili godinama odležava na kvascu, na vlastitom talogu. To odležavanje daje sitnije, postojanije mjehuriće i arome kruha, kvasca i dubine kakve prosecco nema. Sporije je i skuplje, ali daje ozbiljno vino.
Takva pjenušava vina rade se na Plešivici. Karbonatna tla i hladnija klima ovdje oponašaju uvjete francuske regije, a vinari rade klasičnom metodom, pa je ovo područje domaći centar ozbiljnog pjenušca, onog koji strani kritičari uspoređuju sa Champagneom i to ne iz ljubaznosti.
Za ljetni aperitiv, kad želite nešto svježe i suho prije jela, tražite Blanc de Blancs tipa. Šember radi brut pjenušac od chardonnaya s višegodišnjim odležavanjem na kvascu, s notama zrele jabuke i kruha, koji je savršeni aperitiv.
Jagunić, odnosno njihova linija Griffin, radi klasičnom metodom pjenušce koji su postali jedni od cjenjenijih u zemlji, a još prolaze ispod radara većine kupaca.
Tomac je zasebna kategorija. Obitelj iz Donje Reke kraj Jastrebarskog prva je na svijetu napravila pjenušac od vina fermentiranog u glinenim amforama, a Decanter ga je uvrstio među najzanimljivija vina svijeta. Spominjemo ga jer pokazuje dokle doseže kreativnost i kvaliteta vina ovog kraja, ali za terasu u kolovozu ostanite na svježim brutovima. Svjež brut ili ohlađeni rosé idu uz onaj trenutak kad padne sunce, o čemu smo pisali u tekstu o koktelima za kraj ljeta.
Najbolji način za probati ova vina je otići do vinara, ali to je vikend-izlet o kojem ćemo tek pisati. Za lijenu ljetnu večer uputite se u neke od većih vinoteka, ili webshopove s dostavom.
Poanta ovog članka nije da odustanete od malvazije ili da lokalno pijete iz patriotizma, već da odbacite sve predrasude koje imate. Vino koje ovog kolovoza najviše želite, hladno, lagano i kiselkasto, ne morate tražiti daleko jer ono raste u okolici Zagreba, na prvim brdima.
