Restoran Sopal i posljednja večera u Teslinoj
Ožujak je bio posljednji mjesec u kojem je radio Sopal. Seli se na novu lokaciju, ali hoće li moći ponoviti atmosferu iz Tesline?
Ako ste ikad prošli Teslinom poslije deset navečer i osjetili nešto između mirisa maslaca i dashija koji se probija kroz odškrinuta vrata, osjetili ste restoran Sopal. Ako niste, upravo ste propustili nešto što se više neće ponoviti jer je Restoran Sopal zatvorio svoja vrata krajem ožujka. Mi smo sjeli za stol nekoliko dana prije kraja i odlučili napisati oproštaj do ponovnog otvaranja.
Zašto je Sopal bio poseban?
Kada uđete u restoran i vidite otvorenu kuhinju i šank, shvatite da se nemate gdje sakriti. Ni vi od kuhinje, ni kuhinja od vas. Sopal je bio restoran u kojem ste gledali kako vam se jelo radi, čuli svaki nož na dasci, osjetili svaki dim s tave. Otvorena kuhinja u prostoru veličine većeg dnevnog boravka nije bila dizajnerski izbor, nego koncept restorana koji se bavio “fun diningom”.
Pero Đangradović i chef Marko Turković otvorili su Sopal usred pandemije, kad je otvaranje restorana bilo ili čin ludosti ili čin ekstremne hrabrosti. Format su nazvali fun dining, ozbiljna gastronomija bez bijelog stolnjaka i bez pretencioznosti. Ideja je bila probati mala jela za dijeljenje, sličnije formi tapasa uz organska i prirodna vina.
Krajem 2022. kuhinju je preuzela Katarina Vrenc, koja je do danas osvojila nekoliko nagrada za mladu cheficu pokazavši svoj talent. Odlučili su da će se jelovnik mijenjati svakih nekoliko tjedana jer je Vrenc inzistirala na hipersezonskom pristupu, jer ako namirnica nije u punoj sezoni, ne ide na tanjur.
Što smo jeli kad je sve stalo
Zadnjih dana restoran Sopal Zagreb pripremao je best of jelovnik, kompilaciju najvećih hitova iz svih sezona za one koji su htjeli zadnji zalogaj. Sjeli smo u kasnu večer, oko 22 sata u petak i naručili sve što je zvučalo poznato.
A najbolje su bile dagnje. Ako postoji jelo koje definira Sopal, onda je to ovo. Jedino jelo koje se nikad nije maknulo s menija, bez obzira na sezonu. Buzara koja je istovremeno morska i duboko umami, dagnje otvorene u pravom trenutku, tekućina u koju biste umočili sve na stolu. Priznajemo, sav kruh za stolom završio je u tom ukusnom saftu.
Probali smo i hrpu ostalih jela jer su se tanjuri sa zalogajima redali, a boce vina uredno praznile.
Bikov jezik na kremi od čičoke je hit koji se vraćao na meni u raznim varijacijama. Jezik je polako kuhan dok nije postao svilenkast, a serviran je na glatkoj kremi koja drži cijelo jelo na okupu. Prikaz je filozofije chefice Vrenc, jer se radi o komadu mesa kojeg bi malo tko naručio u restoranu, a ovdje ga se stavlja u centralno mjesto.
Naručili smo i riso tjesteninu u kremastom umaku, gyoze punjene mljevenim mesom i jabuku fermentiranu u kombuchi od cikle na kremi od cvjetače.
Na kraju su došli deserti. Krema od rogača s listićima baklava tijesta, servirana tako da morate jesti žlicom i rukama te čokoladna krema s hrskavom pjenom od bjelanjaka na vrhu. Oba deserta koji izgledaju jednostavno dok ne shvatite koliko je slojeva u jednoj žlici.
Zašto je Sopal važan za Zagreb
Zagreb voli reći da je gastronomski grad. I jest, ako pogledamo tradiciju, tržnice i ljude koji znaju kuhati. Ali kasnovečernja gastro scena osim fast foodova gotovo da i ne postoji. Restoran u kojem možete sjesti u jedanaest navečer i dobiti jelo koje je netko osmislio s istom ozbiljnošću kao da je podne je donio Sopal.
Isto kao i koncept fun dininga jer postojao je fine dining za posebne prilike i obična hrana za svaki dan, a između toga velika praznina. Sopal je sjeo točno u tu prazninu i dokazao da kreativna kuhinja ne treba bijeli stolnjak da bi bila ozbiljna. Da se meni može mijenjati svaka dva tjedna i da će ljudi i dalje dolaziti, upravo zato što ne znaju što ih čeka.
Ako tražite usporedbu, najbliže bi bilo pogledati što radi Mali Bar u malom prostoru, s velikom dozom ozbiljnosti u neformalnom formatu.
Kraj ili reset?
Sopal se ne gasi već se seli u veći prostor u centru, s planom ponovnog otvaranja do kraja godine. Vrenc paralelno preuzima Charlie Café na Špici i Charlie Bakery u Vlaškoj, a tim ostaje zajedno.
Ono što će biti veliko pitanje za budućnost je može li se DNA malog bistroa prenijeti u veći prostor? Sopal je funkcionirao jer je bio poput otvorene kuhinje s dnevnim boravkom, u kojem čujete sve što susjed naručuje i pomislite da bi i vi to jeli.
Novi Sopal će biti nešto drugo, možda jednako dobro, možda i bolje, ali ovaj format, s ovom energijom će se teško ponoviti.
