Na vruće i sparno popodne kuhanje nije bila opcija. Pogledali smo ponudu zagrebačkih bistroa i restorana kada su nas privukli dani rajčice u bistrou Točkica. Iako na terasi nije bilo sunca, sparina nas je odvela u klimatiziranu unutrašnjost, dok nas je unutrašnjost odvela u neko drugo vrijeme.
Uz uređenje koje podsjeća na nedjeljni ručak kod bake, dojam zagrebačkih šezdesetih pojačali su i Drago Diklić, Ivo Robić i ostali velikani sa zvučnika. Međutim, mi u Točkicu nismo stigli zbog uređenja, već zbog rajčice.
Za rajčicu i do Trešnjevke
Znate onaj domaći okus rajčice zbog kojeg biste otišli i na kraj svijeta? E pa mi smo otišli na Remizu probati rapsodiju volovskog srca. Kako smo u Bistro Točkica došli isključivo zbog rajčice, odlučili smo se uglavnom za predjela i njihov specijalizirani jelovnik od rajčice, ali nismo mogli odoljeti ni pašteti od kokota koja je također bila na ponudi.
Carpaccio kao savršen početak…
Počeli smo carpacciom od ljetnih rajčica (7€). Vizualna poslastica koja je opravdala sva očekivanja. Rajčica volovsko srce rezana je u tanke listove, poslužena s dalmatinskom kapulom (tanko rezanom) koja je dodala blagu oštrinu. Izuzetno ugodan i nimalo naporan konobar ponudio je dodatno maslinovo ulje prožeto bosiljkom, ali smo samo dodali nešto soli i svježe mljeven papar. Carpaccio od rajčice u svojoj punoj zrelosti ne treba dodatne okuse. Jednostavnost je ovdje savršenstvo.
…a pašteta od kokota nastavak
Pašteta od kokota (6€) stigla je kao drugo predjelo i odmah postavila visoke standarde. Glatka, bogata, s prekrasnom strukturom koja se topi na jeziku. Radi se o radu majstora koji razumije klasičnu francusku kuhinju. Poslužena uz domaći kruh, ova pašteta bila bi dostojna bilo kojeg pariškog bistroa.
Juha kao sjećanje iz djetinjstva
Domaća juha od paradajza volovsko srce (6€) pratila je paštetu i dovršila priču o rajčici kao predjelu. Gusta, slatko kisela, baš kao i paradajz iz kojega je napravljena. Intenzivan okus koji govori da se radi o domaćem paradajzu u punoj zrelosti. Ovo je juha koja pruža utjehu, slično poput juha naših baka, ali s današnjim razumijevanjem tehnike kuhanja i očuvanja kvalitete namirnica.
A njoki?
Domaći njoki s piletinom u šalši od ljetnih rajčica (15€) nisu nešto oko čega možemo biti objektivni. Jer ručno rađeni njoki koji su izvana čvrsti, a unutra putrasto mekani, u kombinaciji s malim komadićima otkoštenog pilećeg zabatka i šalše su nas rasturili. I kada bi htjeli ne bi mogli pronaći zamjerku ovom jelu, jer je balans okusa napravljen izvrsno, s laganim kiselinama rajčice, slatkoćom krumpira i mekanog pilećeg mesa. La Ginestra Chianti preporučena uz jelo nije slučajan izbor. Iako nismo pili vino, pohvale zaslužuju biodinamička vina i promišljene preporuke uz svako jelo.
Salata od jadranske hobotnice (13€) bila je savršen završetak za vrući ljetni dan. Izdašna i puna svježe hobotnice, ova salata je upravo ono što treba za osvježenje u vrućini. Hobotnica je bila nježna, a salata svježa. Spoj mora i kvalitetnih namirnica koji je idealan uz Kosovec Škrlet.
Filozofija iza jela
Ono što razlikuje Točkicu od mnogih drugih zagrebačkih restorana jest pristup sezonalnosti. Vlasnici Martina i Leon Haraminčić razumiju da vrhunska hrana počinje od kvalitete namirnica. Restoran koji spaja tradicionalnu hrvatsku kuhinju s današnjim tehnikama, ali ne gubi dušu. Jelovnik se mijenja sezonski jer tako priroda nalaže. Ljeti dominira sezonsko povrće, a zimi klasici poput sarme i krvavica.
Za koga je Točkica
Bistro Točkica je za one koji cijene tradiciju nad trendovima. Za ljude koji razumiju da dobra hrana treba vremena i poštovanja prema namirnicama. Nije to brza hrana, već iskustvo koje traži strpljenje i dublje razumijevanje.
Cijene su poštene. Nalaze se u rasponu od 6 do 15 eura, a za ova jela s obzirom na kvalitetu i pristup su i više nego pristupačne. Bistro radi od 11 do 23 sata (osim ponedjeljka), a imaju i dnevnu ponudu gableca, kao i petak posvećen ribi.
