U Bota Šare doživjeli smo vrhunsku ribu i konobara na istoj razini
Restoran koji spaja jadransku ribu i sushi, a u kojem vladaju tartar od tune, pečeni šampjer i konobar čije ime smo zaboravili pitati.
Postoji vrsta konobara koja restoran može dići na višu razinu i u Zagrebu je postala iznimno rijetka. Češće možete naći dvije krajnosti, tipa koji se pojavi tek kada ga više ne trebate ili onoga koji vam svako jelo objašnjava kao da ste prvi put u životu sjeli za stol. Te večeri u restoranu Bota Šare dobili smo izvrsnog konobara koji je znao kada se našaliti, kada dati preporuku te ono najteže, kada otići od stola i ponovno se vratiti u trenutku kada ga gosti zatrebaju.
Naša jedina greška je što ga nismo pitali kako se zove.
Riba je razlog dolaska u Bota Šare, a tuna tartar razlog povratka
Bota Šare je restoran koji spaja svježu jadransku ribu i sushi, u kombinaciji koja na papiru zvuči nelogično s obzirom na to da se radi o autohtonom restoranu dalmatinske kuhinje. Međutim, kada razmislite da je kvaliteta i svježina ribe u restoranu na najvišoj razini, jasno vam je da je sushi zapravo logična evolucija restorana koji je svoju priču započeo u Malom Stonu na kamenicama i dalmatinskoj kuhinji. Ulovili su trend zagrebačkog fusiona koji ovdje počiva na ljudima koji vrhunsku ribu prepoznaju na pogled, i prije nego ju dotaknu.
Kao i uvijek kada navratimo u Botu, gledamo što bismo ovog puta mogli probati, ali ponovno krećemo s tartarom od tune (15 €). Serviran uz maslac i kruh, na pravilnoj temperaturi (ne prehladan), s kaparima, svjež, bez previše dodataka koji bi dominirali i krali okus. Ako jedno jelo na jelovniku govori koliko restoran ozbiljno shvaća ribu s kojom radi, to je tartar. Od svega što smo naručili, njega bismo preporučili prvog, a jedini razlog zašto smo uz tartar uzeli i drugo predjelo je taj što smo htjeli probati ostalo.
Mušule na dalmatinski (15 €) bile su solidne. Nisu spektakularne, ali nisu ni razočaranje, baš ono što od dagnji možete očekivati u kontinentalnom gradu. Umak je bio malo rjeđi od očekivanja, dok su okusi bili jako dobri, a količina zadovoljavajuća. Uz mušule uzeli smo i focacciu kako bismo pokupili sav „toć” s tanjura, kojeg bi bilo grijeh ostaviti.
Sushi je jako dobar, ali nije ono zbog čega dolazite u Botu
Naručili smo četiri različite vrste sushija. Mediteranska rolica (8 €) dolazi s mesom kozica, tunom, avokadom, krastavcem i sweet misom, a crne masline i bosiljak na kraju je vežu uz Jadran umjesto da je ostave generičkim sushijem. Specijalna rola Bota (13 €) je nešto specifično, škampi u tempuri omotani su svježom tunom, što stvara zanimljive okuse u istom zalogaju. Spicy tuna rola (8 €) bila je najbolja, pikantna i neočekivano dobra, dok smo rolu od kamenica u tempuri s krastavcem i avokadom (12 €) uzeli iz znatiželje. Rola je bila dobra, ali bismo preporučili da kamenice jedete svježe, ako imate želju za njima.
Sushi je ovdje jako dobar jer sastojci su svježi i nema ničega što bi opravdalo skepsu prema sushiju u dalmatinskom restoranu. Međutim, ako bismo bili fer, nama je sushi u Boti dobar suputnik, ali ne i glavni razlog dolaska.
Najbolji primjerci ne stoje na jelovniku, nego na polici sa svježom ribom
Najbolje primjerke treba potražiti na polici sa svježom ribom, gdje se, ovisno o danu i ulovu, kriju komadi zbog kojih cijeli koncept mjesta ima smisla. Riba se bira po komadu i plaća po kili, a to je ujedno i trenutak u kojem vas konobar odvede do ribe na ledu, pokaže koja je ponuda danas, a ako niste baš upućeni u vrste, objasni vam i okuse te kako bi se riba mogla pripremiti.
Naš komad šampjera (80 €/kg) stigao je pečen, s rikulom i toplim krumpirom kao prilogom sa strane. Šampjer ne prašta grešku u pripremi, a ovdje je prošao s odličnim. Meso se odvojilo od kosti lagano i bez problema, koža je bila hrskava, a sočnost je dokazala da nije bio niti sekunde predugo na vatri. Kada probate tu ribu, razgovor za stolom zamre i prepustite se užitku, pa poželite jesti ribu svaki dan, a ne samo petkom.
Uz ribu pili smo vino kuće, istarsku malvaziju po cijeni od 16 eura za litru. Ne znamo koliko se Boti isplati držati tako dobro vino po toj cijeni uz ponudu raznih butelja, ali laganu i svježu malvaziju ne smijete propustiti.
Za desert Bota poslužuje palačinke, čokoladne torte pa i tiramisu. Odabrali smo tiramisu od pistacija (6 €) koji nije bio loš. Problem je što dolazi nakon što je prethodni dio večeri bio vrhunski, a desert mora biti na izrazito visokoj razini da ga uopće primijetite.
Za zaključak, još jednom o konobaru
Izuzetno nenametljiv, preporučio je šampjera kad smo oklijevali oko izbora ribe. Nije nametao svoj stil, već je pitao za naše želje, ali je isto tako znao procijeniti što nam se neće svidjeti te dati savjet za komplementarne okuse. Nije pretjerivao s posjetima stolu i nije nas zaboravio kad je trebalo uliti još malo malvazije u čašu. Bio je tu kad je trebalo i nije bio tu kad nije trebao, a to je u ovom poslu jako bitna stvar.
Ime mu i dalje ne znamo, ali ako ga prepoznate, recite mu da je bio na razini šampjera. U kontekstu te večeri, to je veliki kompliment.
Adresa: Ul. kralja Zvonimira 124, Zagreb
Radno vrijeme: pon-sub od 11 do 23, ned od 11 do 17
Rezervacije: da
Cjenik: kamenice od 3 €/kom, rolice i predjela ~8–15 €, riba po kili (šampjer 80 €/kg), vino kuće od 16 €/litra
Kontakt/web: bota-sare.hr/zagreb
Napomena:; terasa u zelenilu za toplije dane, parkinga ima, ali zna biti gužva
