Kad se u Zagrebu otvori restoran kao Kiyomi i u prvih nekoliko tjedana bude pun pa svi pričaju o tom mjestu u koje “baš moraš otić”, to ne znači puno. Znači da je marketing odradio posao i da je velik broj ljudi otišao čisto da može reći da je bio.
Zanimljivo je tek kad prođe godina dana, kad se Instagram storyji prorijede, a pitanje “jeste bili u Kiyomiju” nije više tema razgovora. Tek onda, kad restoran više ne može računati na novost nego mora računati na jelo koje je upravo pred vama, zaslužuje ponovnu posjetu.
Došli smo u Kiyomi u sklopu našeg osvrta na zagrebački fusion i azijske restorane, a činilo nam se idealnim jer otvaranje je bilo prije godinu i pol dana. U tom vremenu je restoran imao dovoljno prilike da postane dosadan i propadne, kao i mnogi u Zagrebu, ali je iz nekog razloga opstao i dalje je popularan.
Rezervirali smo za 17 sati, u onaj limb kada gosti završavaju ručak, a još je prerano za večeru. Sjeli smo u praktički pun restoran koji se u pola sata gotovo ispraznio, a onda se kad smo mi završili počeo jednako brzo puniti za večeru.
Kada uđete u taj prostor u kojem su bili Hard Rock Caffe, Brewbites, a sada Kiyomi, prva stvar koju primijetite je staklena stijena prema kuhinji. Robata roštilj iza stakla, kuhari koji rade a da vas ne gledaju, para koja se diže s kontroliranom teatralnošću. Prostor oko vas je drveni, topao, meko osvijetljen — sve očito dizajnirano da djeluje nenametljivo, ali s pozamašnim budžetom koji se ne može sakriti. Tu je i življa urbana glazba koja podsjeća na kakav lounge bar, ali nije pretjerano smetala.
Kiyomi i kokteli koji zaslužuju svoje mjesto uz hranu
Upućeni smo za naš stol i onda smo se neugodno iznenadili jer meniju se pristupa putem QR koda. Nekome to može zvučati sitno, ali jelovnik u rukama je ritual. Listanje, oklijevanje, vraćanje na prvu stranicu, pitanje konobaru “a što je ovo točno”. QR kod to svodi na scrollanje telefonom koje ionako previše radite tijekom dana. Hrana nije lošija zbog toga, ali neka čarolija restorana u kojem odlučujete sporo, bez algoritama, pomalo nestaje.
Nakon tog pomalo neugodnog, slijedilo je izuzetno pozitivno iznenađenje. Kiyomi je složio jako ozbiljnu priču s koktelima. Odabrali smo dva: Asta Collins i Mizuki’s champagne. Asta Collins (11 €) je gin s madagaskarskom vanilijom, limetom i white tea sodom. Pijete ga lagano, sporije, dok se led topi, a okus vanilije povlači pred sodom od čaja i svježinom limete. Mizuki’s champagne (13 €) je ostao elegantan bez da je postao dosadan, vjerujemo zbog dodatka pelina koji je izbalansirao okuse.
Naručili smo hranu odabirom sa zaslona od 6 inča i razgovorom na engleskom s izrazito profesionalnom konobaricom.
Toro tartare za početak
140 grama sirove masne tune narezane na sitno, s ukiseljenim daikonom, ikrom pastrve i krekerima. Jelo se oslanja na kvalitetu sirove ribe, koja sama nosi jelo. Da ostalo su zanimljivi dodaci, ali je tuna odlična. Ljubitelji smo peruanskog cevichea, pa smo morali probati i ovaj od brancina (15 €). Riba je marinirana u leche de tigre s umakom od žute paprike i korijanderom. Kiselo, ali ne toliko da zatrpa svaki okus ribe, već ju probudi dovoljno da osjetite svježinu a da meso ne postane agresivno kiselo.
Unagi hand roll (7 €) je jegulja u nori listu s rižom, furikakeom i ikurom, jedete rukama, bez nema ceremonije. Negitoro gunkan (7 €) je opet tuna s yuzu majonezom na grumenčiću riže omotanom algom. Oba su precizno napravljena, ali su i malo nespretna za jesti. Preveliki su da ih zagrizete u jednom zalogaju, a rezanje štapićima poništava poantu hand rolla. Detalj koji ne kvari okus, ali kvari eleganciju za koju ovaj restoran inače živi.
Dalje smo nastavili s tempurom od škampa (19 €). Pet škampa u prženom tijestu, ali onda lagano razočaranje, tempura je bila rubno hrskava. Daleko od toga da je loša, već tempura postoji zbog jedne jedine stvari, onog praska kad zagrizete. Nažalost, ovaj put je taj prasak izostao. Korica se držala, nije bila gnjecava ili masna, ali nije hrskala i pucala pod zubom kako smo očekivali. Siew mai dim sum (11 €) okruglice punjene svinjskom potrbušinom, shiitake gljivama, kozicama i vodenim kestenom dolaze kuhane na pari i jako vruće što smo umalo otkrili na teži način. Dim sum je bio precizan, s dobro zatvorenom tjesteninom, čvrstim punjenjem i dobrim čili soja umakom. Dim sum možete jesti i u “all you can eat” opciji kao i u degustacijskom meniju.
Nismo mogli doći u kiyomi da ne probamo nešto s robata roštilja, i odlučili smo se za pork belly (15€), svinjsku potrbušinu. Mekano meso na štapiću, u ukusnom koreanskom BBQ umaku s ukiseljenim gljivama i crumbleom od lješnjaka i kikirikija bilo je dobro i izrazito precizno napravljeno. Ali, onda je stigao patlidžan s makhani umakom (12€).
U šetnji po Aziji, oduševila nas je Indija
Makhani je indijski umak od maslaca, rajčice i začina, a iako se radi o panazijskom restoranu, u kontekstu japanskog i kineskog fokusa naše večere djeluje kao izlet na drugi kontinent. Međutim, taj mekani, a opet dovoljno čvrsti patlidžan u indijskom umaku s prženim lješnjacima, korijanderom i paneerom nas je razoružao. Od svih jela koja smo probali, ovo je jedino koje nas je natjeralo da zastanemo i razmislimo o tome što smo pojeli.
Na kraju smo svoj boravak u restoranu završili tajlandskim desertom — mango sticky rice (8€), ljepljiva ljubičasta riža sa sladoledom od kokosa, sorbetom od manga i komadićima svježeg manga.
Zašto doći, a zašto razmisliti?
Zagreb ima velik broj azijskih restorana, sushija na svakom kutu i mjesta koja “azijsku kuhinju” tretiraju kao kategoriju u kojoj prolazi sve dok je soja na stolu. Kiyomi je drugačiji po tome što je tehnika kuhanja vrhunska, a dim sum i robata nisu egzotična dekoracija, nego razlog zašto restoran postoji. Isto tako, sastojci su vrhunski i možete u jednoj večeri kulinarski prošetati po cijeloj Aziji.
Zašto razmisliti? Cijene nisu malene, iako postoji i jeftinija varijanta poslovnog ručka, ali večeru za dvoje s koktelima platili smo oko 80 € po osobi. QR kod i jelovnik na zaslonu mobitela kvari dio iskustva. I ta preciznost koja prožima cijeli restoran ponekad djeluje ograničavajuće. Sve je toliko dobro izvedeno da nema prostora za slučajnost. A ponekad su upravo slučajnosti ono zbog čega se redovno vraćate.
Adresa: Gajeva ul. 10, Zagreb (atrij Zagrebačkog kazališta mladih)
Radno vrijeme: Ponedjeljak – Četvrtak 12:00 – 23:00, Petak – Subota 12:00 – 24:00, Nedjelja zatvoreno
Rezervacije: Obvezne za večeru, online putem kiyomi.hr
Cjenik: Jela 7–22 €, dim sum degustacijski meni 30 €, Toriko’s degustacijski 50 €, kokteli 9–13 €, mocktaili 7–8 €
Kontakt: kiyomi.hr / reservations@kiyomi.hr / +385 1 6474 897