Svake godine se za Božićni ručak troši puno više novca nego je to planirano. Puno više. Kad smo zbrojili račune, shvatili smo da je cijeli taj ritualni ručak koštao skoro kao malo vikend putovanje. Ove godine smo odlučili isprobati nešto drugo, a to je pripremiti kompletan božićni ručak za četvero ljudi s budžetom od 50 eura. Ne zato što moramo, nego zato što nas je zanimalo može li se to uopće napraviti bez da stol izgleda tužno.
Ovo nije članak s 47 recepata i savjetima za uštedu. Ovo je priča o tome kako smo se organizirali, što smo kupili, gdje smo pogriješili i što smo na kraju stavili na stol.
Što zapravo znači “tradicionalni” božićni ručak
Prije nego smo krenuli u nabavku, morali smo se dogovoriti što uopće radimo.
Purica s mlincima? Sarma? Pečeni odojak?
U Zagrebu se za Božić tradicionalno jede purica, ali ta tradicija nije tako stara kako mislimo. Generacija naših baka češće je jela piletinu jer je purica bila preskupa. Odojak je bio za one koji su imali više, a sarma je zapravo jelo koje se radi dan ranije i jede nekoliko dana.
Odlučili smo se za nešto bogatiji meni od svakodnevnog pa se uz juhu, nalazi i predjelo, glavno jelo se prilogom i kolač. Vodili smo se onime što su naše bake radile, a to je da nikad ništa nisu bacale, već su sve koristile do kraja.
Tako da smo se odlučili za goveđu juhu s griz noklicama, kokošju paštetu, pečenu piletinu s francuskom salatom i krumpirom iz pećnice te orahnjaču za desert. Jedina dvojba nam je bila piletina ili svinjetina, jer smo kod mesara vidjeli odličnu svinjsku lopaticu bez kosti za 5,90€, ali smo u duhu “tradicije” odabrali perad.
Plac ili dućan: matematika nabavke namirnica za božićni ručak
Sindikati su ove godine izračunali da tradicionalna blagdanska košarica košta 626,74€, a čak i “srednja” verzija dođe 253€. Njihova najskromnija varijanta, s odricanjem od dijela blagdanskog stola, iznosi 140,53€. Mi smo htjeli nahraniti četvero za 50 eura. Ne za cijele blagdane, ali za kompletan božićni ručak s predjelom, glavnim jelom, prilogom i desertom.
Zanimalo nas je može li se to uopće napraviti bez da stol izgleda tužno.
Krenuli smo na plac na Savici u subotu ujutro, vikend prije Božića. Nismo odabrali Dolac ili Kvatrić jer, iako je ponuda bolja, cijene su nešto više. Naišli smo na očekivanu gužvu, ali i cijene koje su ipak bile niže nego što smo mislili. Domaća kokoš za juhu koštala je 5 eura kod gospođe koja nam je objasnila da je to “prava domaća kokoš, a ne ona kaj ne zna hodati”. Uzeli smo cijelu jer smo planirali iskoristiti sve osim kostiju. Također smo kod gospođe kupili i domaćeg piceka, 3.30 eura po kilogramu. Cijene su gotovo iste kao u dućanima, ali je meso ipak nešto kvalitetnije, pogotovo na ovom štandu zelinskih pilića. Dobili smo i savjet da se piletina marinira preko noći u soli, papru, malo češnjaka i crvene paprike, a kako smo nešto dulje pričali s kumicom, iza nas se stvorio poveći red pa smo krenuli dalje po povrće.
Grincek, povrće za juhu, kreće se oko 1.3€ za vezicu, a mi smo uzeli dvije za 2.60 eura. Krumpir za prilog smo imali od ranije, ali ako biste ga kupovali na placu, veliki, zdravi krumpir za pečenje biste platili oko 2.5€ za 2 kilograma. Cjelokupni trošak placa je bio 19.54€ jer smo još kupili i 10 jaja za 3.5 eura, a po ostalo smo otišli u dućan.
Mljeveni orasi za orahnjaču su bili na fantastičnoj akciji pa je cijena bila oko 6 eura za kilogram, dok bi na placu domaći orasi koštali duplo. Razlika u okusu možda postoji, ali ne tolika da opravda dvostruku cijenu. U dućanu smo još kupili brašno, maslac, šećer, mileram, kvasac, kisele krastavce, grašak, luk, griz, senf, majonezu, sol, papar, crvenu papriku te ukupno potrošili 24,92 eura.
Sve zajedno smo u dućanu i na placu platili 44,46 eura, što nam ostavlja prostora za sok, mineralnu i pivo. Vina su ipak ponešto skuplja, iako ih možete pronaći za 10ak eura.
Uz pravilnu tehniku kuhanja, božićni ručak je gotov za čas
Juhu smo stavili kuhati u subotu navečer. Tri sata laganog kuhanja polovice kokoši i dijela grinceka ispunilo je stan ugodnim mirisom. Nakon što se juha skuhala i ohladila, meso kokoši smo odvojili zajedno s iznutricama i prepržili s lukom. Dodali smo soli, papra, nešto crvene paprike i ružmarina pa izmiksali u blenderu. U paštetu smo ubacili i malo temeljca od juhe, a na površinu zdjelice stavili masti s vrha juhe kako pašteta ne bi oksidirala.
Griz noklice smo napravili pola sata prije ručka, kad smo zakuhali juhu. Od 100 grama griza, jednog jajeta i mrvicu soli dobijete juhu punu mekanih griz noklica, bitno je samo da odmore pola sata u hladnjaku prije nego što ih malom žličicom prebacite u juhu.
Francuska salata je generalno jeftino, “radničko” jelo. Dio krumpira i mrkve smo narezali na kockice, grašak smo kratko prokuhali te napravili dressing. Ako želite meso u francuskoj, uvijek možete uzeti dio prsa od kokoši iz juhe i smanjiti količinu paštete. Francusku smo ostavili da se hladi jer je uvijek bolja hladna.
Piletinu smo marinirali preko noći. U nedjelju ujutro smo je stavili u pećnicu na 180 stupnjeva. I tu smo napravili grešku: stavili smo je prerano. Piletina je bila gotova sat vremena prije nego što smo planirali jesti, tako da smo je morali držati na toplom. Ostala je sočna, ali korica nije bila onako hrskava kao kad je svježe iz pećnice.
Naš savjet: računajte unatrag od vremena kad želite jesti, ne od kad se probudite.
Na mast od pečenja ubacili smo krumpir narezan na kriške, s malo soli i ružmarina. Sat vremena na 200 stupnjeva. Nemoguće zeznuti.
Orahnjača je zahtijevala najviše koncentracije. Tijesto s kvascem treba dva dizanja, nadjev od oraha treba kuhati da se šećer otopi, rolanje zahtijeva strpljenje da se ne potrga. Ukupno vrijeme tri i pol sata, od kojih je većina čekanje da tijesto naraste. Ali ako nemate toliko vremena, napravite nešto jednostavnije. Čupavci ili biskvit kolač zahtijevaju puno manje planiranja.
Što smo otkrili
Sjeli smo za stol u nedjelju u podne. Juha bistra, griz noklice mekane. Pašteta je nestala prije nego smo stigli do glavnog jela. Piletina sočna, korica dovoljno hrskava unatoč čekanju. Francuska hladna i kremasta kako treba biti. Orahnjača nije trajala deset minuta.
Hoće li ovi sastojci i recepti stvoriti najbolji božićni ručak koji ste ikad imali? Iskreno, vjerojatno ne. Hoće li ručak biti lošiji od onih za koje ste potrošili dvostruko ili trostruko više? Iskreno, ne.
Ono što smo shvatili je da božićni ručak nije skup zato što mora biti. Skup je zato što smo navikli kupovati stvari koje ne trebamo: predjela koja nitko ne pojede do kraja, egzotične priloge koji ostanu netaknuti, deserte iz slastičarne koji koštaju kao cijela domaća torta.
Naše bake nisu imale izbor. Mi imamo, i često biramo kompliciranije jer mislimo da tako mora biti.
Što bismo ponovili
Piletina umjesto purice bila je prava odluka. Za četvero ljudi purica od tri kilograma je previše, treba ju dobro paziti da se ne presuši, a piletina je uz pravu tehniku hrskava i jednako dobra.
Juhu od kokoši ne bismo mijenjali ni za što. Razlika između domaće juhe i one iz kocke nije stvar snobizma, nego činjenica koju svatko tko je probao obje zna. A ostatak kokoši dao je predjelo. Uz minimalan dodatan trošak, stol izgleda gurmanski svečanije.
Griz noklice su bile otkriće. Brže i ukusnije od rezanaca, a ipak malo nesvakidašnje.
Orahnjača je vrijedila truda. Kupovna košta 10-15 eura po kg i nikad nije tako dobra kao domaća.
Božićni ručak za 50€ postoji
Božićni ručak za 50 eura je moguć i odluka je da radite ono što stvarno trebate, ne ono što mislite da se očekuje.
Naše bake su s manje napravile ručkove kojih se još sjećamo. Ne zato što su bile bolje kuharice, nego zato što su znale što je bitno.
Hrana na stolu i ljudi oko stola. Sve ostalo je dekoracija.